Tog nesretnog dana 2017. godine, samo igrom sudbine, Noa nije bila direktnim svjedokom događaja na riječkoj Brajdici u kojem je tragično ugašen jedan mladi život. Pulski mladić koji je preživio, ali zadobio strahovite opekline i prošao dugotrajan oporavak, glavni je akter Noinih fotografija * Moj je cilj bio pokazati da je Marin borac, ožiljci su tu da ga podsjećaju na borbu koju je dobio, kaže nam ova mlada autorica

Ovim sam platnima pristupila oprezno. Odgojena na čistom slikarstvu i klasičnim tehnikama, akrilik ne doživljavam kao „ozbiljnu“ već, kao manje vrijednu tehniku koja nema mnogo mogućnosti usrećiti slikara. Stoga sam se odlučila prije svega za „boju“. Metalni tonovi mogu se nazvati bojom samo utoliko što se nalaze u tubi. No, oni nisu boje, kao što ni crna, bijela i siva nisu boje. Boje metala ne postoje u uljanoj tehnici, veli Gott

Postala sam kiparica, slobodan umjetnik i upitala se što sada. Nisam imala gdje stvarati, ni novca za materijal. Kada izađete s fakulteta zapravo ostajete bez sve one potpore koju ste uživali tijekom studija i onda ste prisiljeni, jer od nečeg ipak morate živjeti, tražiti drugačije puteve. Tada sam, kako bih mogla ostati u Zagrebu i nastaviti stvarati, osmislila Muzej mamurluka, prvi takve vrste u svijetu u kojem sam četiri godine radila kao kustos. On i dalje odlično radi, no ja sam krenula dalje, priča nam Roberta